Ovo je priča o jednoj posebnoj godini.
Ovo je priča o promjenama, riziku, hrabrosti, slušanju sebe, suzama, dosljednosti, nesebičnom davanju, uspjehu preko noći, strpljenju, željama, ciljevima, snovima, prijateljstvu, podršci, motivaciji, uživanju, životnoj svrhi, rastu i razvoju, stresu, osvještavanju, učenju, razumijevanju, pomaganju, mindsetu i odlukama. Ovo je priča o zahvalnosti.
Zadnjih par godina krajem prosinca imam običaj napraviti evaluaciju za proteklih 365 dana, te ujedno razmisliti o svojim željama, ciljevima i planovima za nadolazeću godinu. Pokazalo se da mi se većina (više od 80%) zapisanih stvari ostvari (detaljnije o procesu postavljanja ciljeva pisala sam ovdje). U ovom blog postu ti ne želim pričati o svojim snovima, već o tome kako danas živim svoj san. Želim ti ispričati samo dio onoga što me dovelo do realizacije određenih stvari, kako nije uvijek sve sjajno i bajno, kako bude i bolnih trenutaka i suza i stresa, no na kraju se isplati, te kako i ti možeš napraviti isto sa svojim životom.
Zato sam odlučila podijeliti s tobom svoju priču o ovoj godini. Da te motivira, inspirira, bude vjetar u leđa, da saznaš da nisi jedini/a s kojekakvim životnim izazovima, da znaš da možeš što god poželiš, da imaš pravo sanjati veliko, željeti najbolje za sebe i raditi stvari po svojoj listi prioriteta.
31.12.2020. godine bila sam Martina koja se odlučila postaviti ciljeve toliko velike da ih ranije nije mogla niti sanjati. Odlučila sam se za rebranding svojeg hobija Moj novi CV. Hobija u kojem sam kroz zadnje 4 godine doživjela da su klijenti prvo nazvali mene kad su napokon dobili posao, a tek onda blisku osobu, hobija koji mi je donosio trenutke u kojem sam se rasplakala od sreće, hobija koji je punio moje srce svakim uspjehom i zahvalnošću zadovoljnih klijenata.
Početkom 2021. već sam bila u fazi traženja novog imena, slogana i loga za novi brand. Osjetila sam to nešto što mi je govorilo da je vrijeme za korak više. Nešto veće, nešto novo i bolje. Bila sam svjesna da me čeka rizik, ali da još jednom želim biti hrabra. Zbog sebe. Još sam prije 10-ak godina shvatila da mi je osobno jedan od najnepoželjnijih osjećaja onaj kad za nečim žališ. Kad sam 4 godine redovito razmišljala kako bih bila sretnija da sam bila hrabrija, odlučnija i više slušala sebe, sama sebi sam obećala jednu stvar: probaj. Napravi to što želiš! Uostalom, kažu da na kraju života više žalimo za stvarima koje nismo napravili, nego za onima koje jesmo. You get the point? 🙂
U 3. mjesecu svojoj najbližoj okolini rekla sam kako mislim da je pravo vrijeme za poduzetništvo jer mi hobi sve više raste. Iako je bilo vrijeme pandemije, iako sam imala tzv. siguran posao dok je puno ljudi bez posla, iako navedi razlog, dobila sam punu podršku. To mi je značilo do kraja svemira i nazad! Okružite se ljudima koji će vam biti podrška, čak i ako u potpunosti ne razumiju što ćete i kako ćete, ali će vas svojim riječima pogurati u vašem željenom smjeru i jednostavno biti uz vas.
Počela sam pričati s onima koji već imaju svoj obrt kako im je, s kakvim izazovima se susreću, koliki su troškovi obrta, počela sam istraživati potpore za samozapošljavanje i uvjete za dobivanje bespovratnih sredstava, čitati tuđa iskustva, savjete i sve ono kako bih bila što spremnija na tehničku stranu prelaska u poduzetnike. O svojim planovima pričajte s onima koji već jesu tamo gdje vi želite biti; oni vam, zbog svojeg iskustva, mogu dati najbolje savjete. Oni su ti koji će vas prvi razumjeti jer su prošli iste/slične stvari.
19.4. navečer sam s frendicom osmišljavala priopćenje o otkazu. Osjećala sam uzbuđenje i ni sekunde nisam sumnjala u svoju odluku o poduzetništvu. Odluku o napuštanju ugovora na neodređeno, posla u marketingu za koji sam se izborila nakon 5 promijenjenih poslova u samo 8 mjeseci (pročitaj kako sam ), odluku o napuštanju odličnih uvjeta, zdrave radne okoline, redovite plaće, bonusa itd. Odluku o totalnom izlasku iz zone komfora. Sutradan sam, recitirajući onih svojih nekoliko osmišljenih rečenica večer prije, imala toliku tremu da sam se čak i rasplakala pred šefom. No, osjećaj dobro donesene odluke postajao je samo jači. Vjerujem da kad donesemo odluku u koju vjerujemo i koja totalno rezonira s nama, da osjećamo potpuni mir. Kao da smo došli doma, na svoje. Kao da nam je mjesto baš tu.
Početkom svibnja predala sam potrebnu dokumentaciju na HZZ te je uslijedilo najdužih 6 tjedana ikad dok nisam dobila pozitivno ocjenjen poslovni plan, tj. odluku o dodjeli potpore. Broj klijenata je explodirao; kao da je svemir znao da sad imam cijeli dan na raspolaganju samo za razvoj poslovanja i davanje 100% sebe u svoju ljubav prema svojem, sad već, poslu. Smatram da ako se maximalno fokusiramo na svoje prioritete, osmislimo dobar plan i strategiju te kvalitetno radimo svoj dio posla, šanse za uspjeh su velike!
U samo 2 mjeseca (tijekom 6. i 7.) dogodile su mi se velike promjene, i to na najvećim životnim područjima:
- posao: dala sam (valjda ?) zadnji otkaz i otvorila obrt
- ljubav: prekinula vezu
- stambeno pitanje: prvi put samostalno preselila
- zdravlje: dobila bolest (ništa životno ugroženo)
- obitelj: prvi put postala teta.
Bilo je to iznimno emotivno i turbulentno razdoblje, jedno od najintenzivnijiih u mojem životu. Bilo je tu i suza, teških trenutaka, velikih odluka koje utječu na cijeli život i ostatak života, nepoznatih smjerova, neizvjesnosti, osjećaja boli, negativnih misli… No, znala sam jedno: svjesno i odgovorno odabirem svoj put, krojim svoju sudbinu, biram smjer kojim ću ići dalje. Odlučujem onako kako smatram da je najbolje u ovom trenutku, sa svim znanjem i moći koju imam. I sve je dobro dok idem dalje, dok se krećem.
A onda je uslijedila druga polovica godine i način života na koji se još uvijek nisam u potpunosti naviknula. Na jesen sam s prijateljima proslavila 35. rođendan i proslavu ulaska u poduzetništvo (malo detaljnije o poduzetništvu, s kojim izazovima sam se susretala, što mi se najviše sviđa u ovakvom načinu života, što smatram najbitnijim za poslovanje i sl. čitajte 4.1.2022. na istom mjestu jer s 1.1.2022. obilježavam već svojih prvih 6 mjeseci poduzetničke karijere!), upoznala zanimljive ljude i one koji su mi itekako pomogli u određenim situacijama, s kolegicom organizirala čak 10. CRO LinkedIn MeetUP za preko 60 ljudi, za Božić darovala svoje vrijeme na projektu Hot Chair s Martinom (na prvom online sastanku pogurnula kolegicu u realizaciju svojeg dugogodišnjeg sna – The Little Pine Tree, a osjećaj je neopisiv!), puno toga naučila, osvijestila, usudim se reći promijenila mindset oko strahova (strah zapravo nestane ako možemo nastaviti živjeti s najgorim scenarijem koji se može dogoditi), oko sebe okupila podržavajuću okolinu i još puno toga!
Na kraju, kad sve podvučem, ono što sam još više utvrdila jest da sama sebi želim biti najveća podrška. I jesam! Radila sam puno na sebi; na svojim znanjima i vještinama, na svojoj najbližoj okolini, na svojem mentalnom, emotivnom i duhovnom razvoju, što mi je otvorilo neka nova vrata, neke nove mogućnosti i poglede na svijet. Neopisivo sam zahvalna samoj sebi što sam baš takva kakva jesam, što se svakim danom trudim biti sve bolja, prvo zbog sebe i za sebe, a kao posljedica i za sve druge. Zahvalna sam samoj sebi što djelujem unatoč strahu, unatoč nepoznatoj budućnosti, unatoč konstantnoj razini neizvjesnosti i nepredvidivosti. Zahvalna sam za svaku tešku odluku koju sam ipak donijela i realizirala jer me nakon toga čekalo nešto bolje (a ako i nije, naučila sam ili učim što mijenjati). A kako svake godine razmišljam tko mi je bio osoba godine, tko mi ju je na neki način obilježio, za 2021. sam definitivno osoba godine ja! 🙂
I za sami kraj ću podijeliti video sa Snoop Doggom s čijim govorom sam se itekako poistovjetila. Uvijek stavite sebe na prvo mjesto, koliko god možda sebično zvučalo, jer sam utvrdila da kad smo mi dobro, kad smo zdravi, sretni, radosni i ispunjeni, kad živimo punim plućima, tek onda možemo živjeti svoju svrhu i pozitivno djelovati na svijet oko sebe! 🙂
Martina Raškaj ?