Bila je nedjelja i postavljala sam stol za ručak. Zazvonio mi je mobitel.
Martina, znam da smo rekli javiti finalne rezultate sutra, no mi smo se jednoglasno odlučili za tebe! Što kažeš?, otprilike su glasile riječi kojima sam se iskreno nadala.
Naravno! Wow! Kad krećem?, pitala sam.
I avantura je mogla početi!
Riječ je o jednom ranču za koji sam trebala raditi prodaju i marketing; putovati Hrvatskom i dogovarati suradnje s hotelima koji bi svojim gostima nudili naše izlete. Bolje nisam mogla poželjeti! No, prije toga, red je bio da se upoznam s ljudima, samim rančem i uslugama.
Bila sam jako uzbuđena što ću 2 tjedna provesti u prirodi, jahati konje, ići na izlete i doživjeti svakodnevnicu kako bih kod prodaje čim realnije mogla objasniti sve benefite potencijalne suradnje.
Kultura i atmosfera na ranču su bile obiteljske – zajedno bismo svaki dan spremali sve obroke, podijelili svoja iskustva od tog dana i malo se zabavili navečer. U zraku se zaista moglo osjetiti to zajedništvo.
Dobila sam nekoliko zadataka u koje sam se totalno uživila: istraživala sam tržište, osmišljavala kako pristupiti potencijalnim partnerima te planirala i slagala prezentacije. Iako me na trenutke rastužilo što ću većinu svog radnog vremena provoditi upravo izvan ranča, uživala sam u svakom trenu.
Vani je bilo hladno i tmurno, no u glavnoj prostoriji prekrasne drvene kuće, šefa, kolegicu i mene grijala je vatra iz kamina. Sastali smo se zbog razgovora o mojih prvih 9 radnih dana. Od cijelog razgovora, tj. šoka, najjasnije se sjećam rečenice da nisam zadovoljila njegova očekivanja.
Bio je to jako nelagodan razgovor koji mi je došao kao hladan tuš jer tako nešto nisam ni sanjala da će se dogoditi. Sljedeće čega se sjećam jest da sam se vozila za Zagreb i pitala što se upravo dogodilo. Kako i zašto?
Nakon što sam ohladila glavu, razmišljala sam, analizirala, vrtila film unazad i došla ponovno do riječi koja mi se nenormalno urezala u pamćenje:
O Č E K I V A NJ A.
Pa mi nismo niti pričali o njima! ???
Već sam se idući mjesec ponovno zaposlila i odlučila primijeniti naučeno: prvi radni dan zamolila sam šeficu za razgovor. Rado je pristala, a ja sam joj postavila sljedeće pitanje:
Što očekujete od mene?
Detaljnije me upoznala s radnim zadacima, ali i načinom komunikacije s njom te suradnjom s ostalim članovima tima. To mi je značilo više nego išta jer sam dobila točne upute za ponašanje. No, tu nije bio kraj – i ja sam njoj iskomunicirala što očekujem od nje.
Na taj način smo se zapravo dogovorile kako ćemo surađivati.
Na taj način smo spriječile nesuglasice, razočaranja, ali i otkaz zbog nejasno definiranih očekivanja.
Na taj smo si način olakšale svakodnevicu te stvorile osjećaj da se već poznajemo i znamo kako koja funkcionira.
Pričaj o očekivanjima!
Tvoj prvi radni dan ili x-ti koji ti je danas.
S tvojom nadređenom osobom i kolegom iz tima.
S prijateljima, partnerom i obitelji.
Ne želiš dobiti otkaz zbog jednog pitanja! ?
? Ako želiš bolji posao ili više klijenata na LinkedInu, javi mi se na martina@biztique.hr
? Nauči kako napisati kvalitetan CV ili korak po korak motivacijsko pismo!
? Učlani se u Facebook grupu Biztique ili zaprati LinkedIn stranicu.
© Ako već kopiraš tekst, navedi i izvor www.biztique.hr da nisam pisala za džabe ?